Stanje industrije

Automobilska i željeznička industrija se preklapaju. Obje su industrije povezane s mobilnosti – njihova je glavna svrha prijevoz ljudi i dobara na siguran i učinkovit način. Lanci vrijednosti u oba sektora uglavnom se temelje na uporabi, a ne na proizvodima. Oba se lanca vrijednosti u velikoj mjeri oslanjaju na dobavljače „1. reda” i dobavljače „2. reda” koji prodaju komponente proizvođaču originalne opreme (OEM). Proizvodi se često nude klijentima u oba sektora.

Cestovni sektor

Svjetsko izvozno tržište dijelova za motorna vozila vrijedilo je 324 milijarde eura u 2014. godini. Između 2005. i 2014. raslo je za 6 % na godinu.

Hrvatska je automobilska industrija u posljednjih deset godina rasla za 8 % na godinu. Hrvatska se automobilska industrija sastoji od 130 poduzeća u kojima je zaposleno 10.000 ljudi.

Hrvatska izvozi dijelove za motorna vozila u vrijednosti od 719 milijuna eura. Na Njemačku, Sloveniju i Slovačku otpada 65 % cjelokupnog hrvatskog izvoza dijelova za motorna vozila.

Željeznički sektor

Svjetska industrija opskrbe željeznica vrijedi 159 milijardi eura, a mogla bi rasti za 2,6 % godišnje sve do 2021. Međutim, Hrvatska poduzeća ne igraju značajnu ulogu na svjetskom tržištu.

Skupina domaćih poduzeća za željezničku opremu u Hrvatskoj vrijedi 150 milijuna eura te je ona zaslužna za 40 % prihoda. Duljina je hrvatskih željezničkih pruga 2604 kilometra, dok je postotak pokrivenosti u skladu s prosjekom unutar Europske unije. No taj sektor u Hrvatskoj zaostaje po pitanju brzine, održavanja, signalizacije, sigurnosti, tehnologije i elektrifikacije. U tom će segmentu pomoći će program razvoja između 2015. i 2017. u vrijednosti od 213 milijuna eura. No to ulaganje ne znači da će poduzeća u Hrvatskoj dobiti taj posao. Drugi svjetski dobavljači drže bolji položaj po pitanju prijave na natječaje i osvajanja istih.

Rastući strateški segmenti

Mobilnost se nalazi u razdoblju značajne promjene na svjetskoj razini. Stanovništvo gradova ubrzano raste. Činjenica da stanovništvo sve više stari utjecat će na projektiranje i izbor rješenja za mobilnost. Rast srednje klase dovest će do promjene u broju putnika i načinu na koji ljudi putuju.

Budućnost je mobilnosti u multimodalnom tipu svakodnevnog putovanja. Multimodalni tip svakodnevnog putovanja omogućuje rješenja za prijevoz od vrata do vrata u kojima se upotrebljavaju platforme za mobilnost temeljene na tehnologiji. Taj tip svakodnevnog putovanja omogućuje korisnicima da na bolji način kombiniraju proizvode iz različitih sektora unutar jednog putovanja.

Novi pokretači integracije mobilnosti omogućit će prijevoz po načelu „od vrata do vrata”. Postoji sve veća potreba za pokretačima integracije koji omogućavaju mobilnost po načelu „od vrata do vrata” (umjesto mobilnosti po načelu „od stanice do stanice” ili mobilnosti po načelu „od jedne točke do druge točke”).

Razvoj multimodalnog tipa svakodnevnog putovanja povećava konkurenciju između cestovnog i željezničkog sektora. U takvoj vrsti spajanja proizvoda i usluga u automobilskoj industriji postoje veće mogućnosti nego u željezničkoj industriji. Trendovi u ekonomiji dijeljenja i razvoj autonomnih vozila dovode do sve većih mogućnosti u automobilskoj industriji. Proizvodi iz automobilske industrije ulaze u segmente u kojima su proizvodi iz željezničke industrije prethodno bili u konkurentnoj prednosti.

Softverske vještine sve više postaju ključni čimbenici razlikovanja unutar sektora. Novi pokretači integracije moraju moći zabilježiti i analizirati masovne podatke u svrhu integriranog upravljanja prometom i urbanog planiranja. Softver će omogućiti opsežniju ponudu značajki i usluga. U to spadaju usluge po pitanju mobilnosti, veća sigurnost, usluge temeljene na lokaciji, sadržaj dostupan u vozilu te daljinska analiza.

Dva strateška segmenta urbane mobilnosti putnika predvode promjene unutar sektora mobilnosti:

• Osobna urbana mobilnost, koju na današnjem tržištu predstavlja automobil, odnosi se na fleksibilan pojedinačni prijevoz u urbanom okruženju. Taj strateški segment donosi nove proizvode i usluge na tržište, npr. električna vozila (EV) i s njima povezane dijelove i materijale. Taj je segment doveo do usavršavanja tehnologije na visokom stupnju razvoja, npr. autonomne mobilnosti.
• Osobni brzi prijevoz, koji na današnjem tržištu predstavlja podzemna željeznica, odnosi se na brzi urbani prijevoz na kratkim udaljenostima u čijem su središtu potrebe pojedinaca. Primjer je sustav Ultra Global u zračnoj luci Heathrow. Ultra Global je brzi sustav prijevoza od parkirališta za automobile do terminala. U tom se sustavu upotrebljavaju električne „kabine” bez vozača koje se koriste posebno namijenjenim prijevoznim stazama.

Za svaki rastući strateški segment postoji jedinstveni lanac vrijednosti koji je ogledalo tehnološke inovacije potrebne za globalnu konkurentnost.

Urbana osobna mobilnost

Za strateški segment urbane osobne mobilnosti potrebni su:

• Pružatelji integriranih usluga mobilnosti. Proizvođači originalne opreme analiziraju njihov prijedlog vrijednosti kako bi zadržali svoj udio u dobiti unutar automobilske industrije. Od dobavljača strojne opreme postaju pružatelji integriranih usluga mobilnosti.
• Partnerstva. Proizvođači originalne opreme na taj odnos gledaju kao na partnerstvo u kojem postoji sinergija kvalificiranog kadra proizvođača originalne opreme i njihovih dobavljača.
• Proizvođači personaliziranih električnih vozila za pružatelje rješenja na području dijeljenja prijevoza traže komponente izrađene po mjeri.

Brzi osobni prijevoz

Za strateški segment brzog osobnog prijevoza potrebni su:

• Tehničke značajke. Tehnički zahtjevi uključuju prilagodbe čiji je cilj udobnost putnika, prilagodbe za putnike s ograničenim sposobnostima kretanja te prilagodbe za tehnologije sustava i sigurnost. Tehnologije po pitanju udobnosti putnika uključuju zaslone za infozabavu te zvučnu izolaciju. Među prilagođena rješenja za putnike s ograničenim sposobnostima kretanja spadaju prostori koji su namijenjeni i dovoljno veliki za invalidska kolica te niski podovi za lak ulazak i izlazak putnika. Tehnologije sustava uključuju napredne komunikacijske tehnologije te pametno gospodarenje električnom energijom. Među tehnologije za sigurnost spadaju nadzorne kamere (CCTV) i tehnologija stalnog nadzora.
• Energetska učinkovitost. U svrhu povrata od ulaganja potrošnja energije takvog sustava trebala bi biti niža od potrošnje energije drugih prijevoznih sredstava, npr. autobusa ili automobila.

Kako učiniti da Hrvatska bude konkurentna?

Na kojem je mjestu lanac vrijednosti najslabiji?

Sposobnost hrvatskih poduzeća da se uključe u rastuće strateške segmente ovisit će o tome mogu li uskladiti svoju ponudu s potražnjom kupaca.

• Inovacija te istraživanje i razvoj. Većini hrvatskih proizvođača dijelova za motorna vozila nedostaju inovacijski kapaciteti. U Hrvatskoj nedostaje sveobuhvatan ekosustav za istraživanje i razvoj u čijem bi središtu bili novi materijali i rješenja koja se temelje na tehnologiji. U hrvatskom ekosustavu za istraživanje i razvoj, koji je tek u fazi nastanka, ne postoji koordinacija između poduzeća i drugih dionika, npr. znanstvene zajednice.
• Mrežna integracija. U Hrvatskoj ne postoje pokretači mrežne integracije koji bi bilježili i analizirali masovne podatke u svrhu integriranog upravljanja prometom.
• Kvalificiranost radne snage. Hrvatska treba razvijati inženjerske vještine svoje domaće radne snage kako bi bila u skladu s industrijskim trendovima.

Područja za reformu

Određeni aspekti ekosustava u tom sektoru ograničavaju konkurentnost Hrvatske u rastućim strateškim segmentima urbane mobilnosti.

Uvjeti potražnje

Ključni čimbenik za pokretanje automobilska opskrbne industrije jest lokalna prisutnost proizvođača originalne opreme. Postoje samo dva proizvođača originalne opreme u Hrvatskoj. I jedan i drugi bave se inovacijskom proizvodnjom električnih vozila. No oni ne dovode do potražnje za hrvatskim dobavljačima dijelova.

Željeznički se sustav u Hrvatskoj modernizira. Iz fondova EU-a dostupne su dvije milijarde eura te se time Hrvatskoj nudi mogućnost da modernizira svoj sustav željeznica.

Dostupni resursi

Produktivnost rada je niska. Između 2000. i 2014. produktivnost je porasla za samo 20 %, dok je stvarna plaća porasla za više od 70 %.

Postoji ograničen pristup izvorima financiranja. Kamate za tipičan kratkoročni kredit u Hrvatskoj iznose 4,7 % dok je taj postotak za države u području eura 2,3 %.

Strukovno obrazovanje i obuka mogu se na bolji način uskladiti s potrebama industrije. Strukovno obrazovanje ne može pratiti korak s potrebama industrije. Najbolji radnici odlaze u zemlje u kojima se nude bolje plaće i radni uvjeti.

Strategija, struktura i rivalstvo

Tržište hrvatske automobilske industrije usredotočeno je na izvoz. Proizvodnja motornih vozila zauzima samo 11 % ukupne godišnje proizvodnje. Najveći se dio industrije temelji na proizvodnji dijelova i komponenti. Otprilike 85 – 90 % tih proizvoda namijenjeno je za poduzeća 1. reda i proizvođače originalne opreme izvan Hrvatske.

Hrvatska je automobilska industrija rascjepkana. Većina poduzeća proizvodi mali asortiman proizvoda u malim serijama. Ta srednja i mala poduzeća imaju ograničenu moć pregovaranja u odnosu na poduzeća 1. reda i proizvođače originalne opreme.

Hrvatski se proizvođači suočavaju s jakom konkurencijom. Najviše konkurenata nalazi se u zemljama jugoistočne Europe, čija poduzeća nude niže cijene i veće količine. Hrvatska poduzeća također nude proizvode s malo potencijala za napredak unutar lanca vrijednosti.

Suradnja poduzeća u automobilskoj industriji je na niskoj razini. Postoji malo suradnje poduzeća u automobilskoj industriji po pitanju proizvodnje, prodaje i nabave.

Z razliku od automobilske industrije željeznička je industrija globalna. Hrvatska industrija opskrbe željeznica uključuje i proizvođače originalne opreme i proizvođače dijelova. Proizvođači originalne opreme na svjetskoj razini proizvode i izvoze gotova vozila. Proizvođači dijelova opskrbljuju proizvođače originalne opreme. No potražnja ovisi o nekoliko velikih ulaganja u javne željeznice.

Povezane i popratne industrije

U Hrvatskoj ne postoje značajni dobavljači ulaznih materijala za proizvodnju dijelova. I u automobilskoj i u željezničkoj industriji međunarodna poduzeća dobavljaju većinu ulaznih materijala za proizvodnju dijelova.

U Hrvatskoj postoji ograničena razina sustavne suradnje u istraživanju između javnog i privatnog sektora. Suradnja između privatnog sektora i znanstvena zajednice na određenim projektima ovisi o privatnim poznanstvima i pojedinačnim naporima.

Poduzeća u Hrvatskoj manje su inovativna od onih u susjednim zemljama. Kada je riječ o istraživačko-razvojnom intenzitetu, Hrvatska u kategoriji malih poduzeća zauzima 16. mjesto u EU-u. U kategoriji srednjih poduzeća Hrvatska je na 21. mjestu u EU-u.

Hrvatskoj su potrebna daljnja poboljšanja poslovnog okruženja. Unatoč naporima u posljednje vrijeme još uvijek ima mjesta za napredak. To se posebice odnosi na područja zemljišnih dozvola, registracije poduzeća, rješavanja insolventnosti te građevinskih dozvola.

Hrvatska se suočava za žestokom konkurencijom drugih zemalja koje strateški podupiru automobilsku industriju. Te zemlje ulažu velika sredstva u istraživanje i razvoj, nude porezne olakšice te uvelike potiču izravna strana ulaganja.

Preporuke

Hrvatska bi mogla poboljšati svoj položaj u rastućim strateškim segmentima urbane mobilnosti na sljedeće načine:

• Uspostavom tehničkog centra za mobilnost u obliku suradnje između privatnih poduzeća te povezanih organizacija i ministarstava. Taj bi prijedlog moglo provesti Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (MGPO), Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava te druga nadležna ministarstva putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”. Očekivano vrijeme trajanja: 10 godina.
• S pomoću studije za pronalazak tehnoloških rješenja s ciljem identificiranja poduzeća koji bi surađivala s hrvatskim poduzećima. Taj bi prijedlog proveo MGPO putem programa tehničke pomoći na temelju komplementarnog sustava dodjele bespovratnih financijskih sredstava. Očekivano vrijeme trajanja: 3 godine.
• Usmjeravanjem sredstava iz izravnih stranih ulaganja (FDI) na pokretače integracije pametnih sustava mobilnosti za automatske sustave za prijevoz ljudi. MGPO i druge relevantne agencije mogli bi provesti taj prijedlog putem javnih ustanova, državnih agencija i privatnog sektora. Očekivano vrijeme trajanja: 2 godine.
• Izdavanjem jamstva s djelomičnim pokrićem s ciljem poticanja hrvatskih dobavljača da sudjeluju na stranim natječajima.MGPO bi (putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”) mogao koordinirati usluge i jamstva radi podmirivanja troškova sudjelovanja u inozemnim natječajima. Očekivano vrijeme trajanja: 5 godina.