Stanje industrije

Industrija ekološki prihvatljive tehnologije, sustava i opreme („zelene tehnologije”) dio je energetskog sektora. Na svjetskoj razini samo tržište zelene tehnologije vrijedno je 2,5 bilijuna eura i raste. Do 2025. to bi tržište moglo vrijediti više od 5 bilijuna eura.

Hrvatska poduzeća zauzimaju samo mali dio tržišta zelene tehnologije. Godine 2015. hrvatski se sektor zelene tehnologije sastojao od 7795 radnika zaposlenih u 69 poduzeća koja su ostvarila prihod od 774 milijuna eura. U Hrvatskoj je aktivan samo jedan proizvođač solarnih fotonaponskih sustava. Hrvatska može proizvoditi velike vjetroturbine. No Hrvatska ne uspijeva iskoristiti to iskustvo i ući na svjetsko tržište.

Međutim, ovaj je sektor profitabilan. Sektor zelene tehnologije ima visoke profitne marže i profitabilnost (po pitanju povrata od imovine i povrata od kapitala). Kapital i ukupni prihodi poduzeća rastu 1,4 % godišnje.

Rastući strateški segmenti

Tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora pridonijele su rastu sektora održivog gospodarenja otpadom i recikliranja. Materijali za recikliranje i oporaba energije smanjuju potrošnju resursa. Prilike se nude u integraciji proizvoda i usluga u sveobuhvatne ponude, pri čemu se upotrebljavaju tehnologije kao što su „internet stvari (IoT)”, senzori i pametne mreže.

Usluge koje se nude u rastućim strateškim segmentima zelene tehnologije veoma su različite i prilagođene pojedinačnim klijentima. Rastom svjetskog stanovništva i preseljenjem stanovništva u gradove u središte koncepta održivog razvoja stavljaju se gospodarenje otpadom i oporaba energije. Stanovnici gradova troše više energije nego ljudi na selu. Svaki grad ima svoje topografske značajke, klimu te mrežu proizvođača i potrošača energije.

Interoperabilnost je od ključne važnosti. Za rastuće segmente zelene tehnologije potrebno je da poduzeća upravljaju cjelokupnim integriranim sustavima kojima se uravnotežuje odnos između ponude i potražnje u stvarnom vremenu. Pružateljima sveobuhvatnih rješenja potrebni su sofisticirani softver, pouzdana komunikacijska infrastruktura, mogućnost za integraciju heterogene tehnologije i uređaja te kvalificirana radna snaga.

Kupci očekuju projekciju ukupnog troška vlasništva (TCO) prije kupnje. U ukupni trošak vlasništva spadaju troškovi upravljanja i troškovi održavanja uz samu prodajnu cijenu. Poduzeća u tom segmentu moraju biti u mogućnosti pružiti te informacije. Štoviše, poduzeća će sve više trebati zajamčiti ukupni trošak vlasništva. To će postići prodajom „tehnoloških usluga” na bazi pretplate umjesto prodajom proizvoda po fiksnoj cijeni.

U sektoru zelene tehnologije postoje dva rastuća strateška segmenta: segment proizvodnje energije iz otpada i segment pametnog gospodarenja otpadom.

  • U postrojenima u kojima se proizvodi energija iz otpada spaljuje se kruti otpad te se na taj način stvara para s pomoću koje se proizvodi električna ili toplinska energija. Segment proizvodnje energije iz otpada prevladava u Europi. Postrojenja u kojima se proizvodi energija iz otpada sastavni su dio sustava za distribuiranu proizvodnju električne energije i mikromreža.
  • Pametno gospodarenje otpadom je sve zastupljeniji pristup temeljen na podacima čiji je cilj poboljšanje učinkovitosti gospodarenja otpadom. Pojavila se nova generacija naprednih senzora, pametnih spremnika za otpad temeljenih na tehnologiji interneta stvari, komunikacijskog softvera te druge infrastrukture povezane s gospodarenjem otpadom. S pomoću te tehnologije jedinice lokalne samouprave nadziru otpad, optimiraju rute i smanjuju troškove.

Ti su strateški segmenti međusobno povezani. Segment proizvodnje energije iz otpada ključni je dio sustava za distribuiranu proizvodnju električne energije i sustava mikromreža, u kojima je potrebno gospodarenje otpadom. S druge strane, poduzeća koja se bave pametnim gospodarenjem otpadom mogu imati koristi od primjene tehnologija koje su kompatibilne s pametnim mrežama. Poduzeća koja nude komplementarna rješenja mogla bi pružati integrirana energetska rješenja koja objedinjuju proizvodnju energije iz otpada i pametno gospodarenje otpadom.

No za svaki rastući strateški segment postoji jedinstveni lanac vrijednosti koji je ogledalo tehnološke inovacije potrebne za globalnu konkurentnost.

Segment proizvodnje energije iz otpada

Za rastući strateški segment proizvodnje energije iz otpada potrebni su:

  • Tehnološka sofisticiranost. Integracija sustava dovodi do mogućnosti nastanka novih prepreka zbog složenosti sustava upravljanja energijom te je za nju potrebna tehnološka sofisticiranost.
  • Usredotočenost na male zajednice. Kapitalna su ulaganja niža za manje zajednice (npr. za sveučilišne kampuse te industrijske i stambene zone). Rješenja za manje zajednice vrlo su raznolika te se kupuju po načelu jedinstvenog proizvoda, a ne po načelu količinske kupnje.
  • Veći razmjeri. Za pružanje energetskih rješenja na razini zajednice, čak i na razini manje zajednice, potreban je pristup infrastrukturi za distribuciju i prijenos. Također je potrebno prilagoditi zakone kojima se regulira imovina za komunalne usluge i energiju.

Pametno gospodarenje otpadom

Za rastući strateški segment pametnog gospodarenja otpadom potrebni su:

  • Rješenja s integriranom tehnologijom interneta stvari. Za strateški segment pametnog gospodarenja otpadom potrebno je integrirati prikupljanje podataka i tehnologiju interneta stvari u gospodarenje otpadom.
  • Mreža odnosa. Za pružanje rješenja pametnog gospodarenja otpadom potrebno je uspostaviti i održavati mrežu uslužnih odnosa s poduzećima i jedinicama lokalne samouprave.
  • Na razini jedinica lokalne samouprave, kupci tehnologije za pametno gospodarenje otpadom temeljene na internetu stvari i senzorima traže zajedničku arhitekturu. Ta arhitektura mora biti kompatibilna s rješenjima koja podržavaju internet stvari, a to uključuje rješenja za upravljanje prometom i rasvjetom.
  • Jednostavnost uporabe. Krajnji korisnici trebaju sučelja sustava za pametno gospodarenje otpadom koja su jednostavna za uporabu. Potreban je pouzdan sustav koji je lak za uporabu. Određivanje preferencija i upravljanje potrošnjom ne smije biti ni izgledati komplicirano.

Kako učiniti da Hrvatska bude konkurentna?

Na kojem je mjestu lanac vrijednosti najslabiji?

Sposobnost hrvatskih poduzeća da se uključe u rastuće strateške segmente ovisit će o tome mogu li se prilagoditi potražnji naprednih kupaca. Mnoge značajke novijih globalnih lanaca vrijednosti još se nisu dovoljno razvile u Hrvatskoj.

  • Hrvatski proizvodi zelene tehnologije nemaju dovoljno tehnološkog sadržaja. Hrvatska poduzeća trebaju povećati razinu tehnološkog sadržaja u proizvodima zelene tehnologije, posebice po pitanju naprednih senzora, komunikacijskih mreža i integracije sustava.
  • U Hrvatskoj nedostaje dobavljača sustava za upravljanje energijom koji bi nudili integrirane sustave prilagođene korisniku te kontinuirani odnos u smislu servisa i održavanja. Potrebni su i sustavi za nadzor i kontrolu na raznim razinama složenosti duž čitavog lanca vrijednosti.
  • Hrvatska treba povećati opseg istraživanja i razvoja povezanog sa senzorima. Istraživanje i razvoj čiji je cilj unaprjeđenje senzora doveli bi do rasta u tom hrvatskom sektoru. Napredni se senzori mogu primjenjivati i u drugim područjima, primjerice, u automobilskoj industriji te za tehnologiju s dvojnom namjenom u sektoru obrane.

Područja za reformu

Određeni aspekti ekosustava u tom sektoru ograničavaju konkurentnost Hrvatske u području zelene tehnologije.

Uvjeti potražnje

Hrvatskoj nedostaje stabilno domaće tržište. Dobar bi položaj na domaćem tržištu pripomogao širenju na tržišta država članica EU-a i susjednih zemalja.

Dostupni resursi

Produktivnost rada je niska. Bruto domaći proizvod (BDP) po osobi zaposlenoj u Hrvatskoj iznosi 54 % BDP-a po osobi zaposlenoj u Sloveniji, 49 % BDP-a po osobi zaposlenoj u Slovačkoj te 39 % po osobi zaposlenoj u Češkoj. Između 2000. i 2014. produktivnost je porasla za samo 20 %, dok je stvarna plaća porasla za više od 70 %.

Nedostaje specijalizirane radne snage. Samo 5300 studenata godišnje diplomira na fakultetu iz područja inženjerstva, a samo njih 2900 iz područja prirodnih znanosti, matematike i računarstva. Nadalje, Hrvatsku karakterizira negativan migracijski saldo.

Postoji ograničen pristup izvorima financiranja. Kamate za tipičan kratkoročni kredit u Hrvatskoj iznose 4,7 % dok je taj postotak za države u području eura 2,3 %. Hrvatska banka za rekonstrukciju i razvitak (HBOR) ipak nudi povoljne kredite. Ta banka naplaćuje kamate u iznosu od 2 % malim i srednjim poduzećima koja ulažu u prioritetne regije u zemlji te kamate u iznosu od 4 % ostalim srednjim i malim poduzećima.

Poduzeća se teško nose s troškovima kapitala. Poduzećima nije lako pristupiti dugoročnom financiranju s ciljem širenja i financiranja istraživanja i razvoja. Ponderirani prosječan trošak kapitala za energiju vjetra i solarnu energiju pao je za 3,9 % između 2014. i 2016. Međutim, riziko premija za energiju vjetra i fotonaponsku energiju u Hrvatskoj iznosi 10,3 %. To je znatno više od postotka u Bugarskoj i Rumunjskoj, gdje iznosi 6,5 %. Stoga je moguće da poteškoće u pristupu financiranju u Hrvatskoj proizlaze iz procijenjenog rizika u industriji zelene tehnologije.

Strategija, struktura i rivalstvo

U sektoru pametnog gospodarenja otpadom postoji samo jedno poduzeće. Poduzeće EcoMobile jedino je poduzeće u segmentu pametnog gospodarenja otpadom. Većina klijenata tog poduzeća nalazi se u Hrvatskoj.

Povezane i popratne industrije

Istraživanja nisu u skladu s potrebama privatnog sektora. Tehnički fakulteti na kojima se provode istraživanja nalaze se u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci. IRI klaster Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu okuplja istraživače sa sveučilišta i poduzeća s ograničenim sredstvima za istraživanje i razvoj. Bilo bi korisno uskladiti ciljeve istraživanja i prioritete privatnog sektora.

Preporuke

Kao što je to slučaj i u širem energetskom sektoru, Hrvatska bi mogla poboljšati svoj položaj u rastućim strateškim segmentima zelene tehnologije na sljedeće načine:

  • Provedbom probne platforme za ispitivanje. Probnom platformom koja objedinjuje sektore energetike i zelene tehnologije stvorila bi se cjelovita platforma za mikromreže. Hrvatska bi poduzeća dopremala komponente. Ta bi poduzeća nakon toga mogla i izvoziti takvo integrirano rješenje. Probna bi se platforma trebala usmjeriti na hrvatske otoke. S obzirom na geografske značajke, klimu i sezonske obrasce putovanja, hrvatski otoci nude idealne uvjete za mikromreže. Probnu bi platformu mogla provoditi relevantna nadležna ministarstva ili državna poduzeća putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine” na temelju javne nabave. Očekivano vrijeme trajanja: 3 godine.
  • Provedbom natječaja u inovativnosti s ciljem pronalaska odgovarajućih partnera za probnu platformu za ispitivanje. Taj bi natječaj moglo provesti Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (MGPO) putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine” na temelju financiranja u obliku nagrade. Očekivano vrijeme trajanja: 2 godine.
  • Provedbom studije za pronalazak tehnoloških rješenja s ciljem da se popune rupe u znanju po pitanju složenih komponenata i tehnologija za nove energetske sustave. S pomoću studije za pronalazak tehnoloških rješenja inovativne bi se tehnologije uskladile sa zahtjevima industrije. Taj bi prijedlog proveo MGPO putem programa tehničke pomoći na temelju komplementarnog sustava dodjele bespovratnih financijskih sredstava. Očekivano vrijeme trajanja: 3 godine.
  • Omogućavanjem poslovnog mentorstva. Među relevantne teme spadaju inovacija, prepoznavanje prilika, procijenjeni rizik, poduzetništvo i umrežavanje. Taj bi program mentorstva mogli provesti MGPO (s pomoću Europske banke za obnovu i razvoj) ili Hrvatska gospodarska komora (putem programa tehničke pomoći) na temelju komplementarnog sustava dodjele bespovratnih financijskih sredstava. Očekivano vrijeme trajanja: 2 godine.
  • Pretkomercijalnim izletima na ciljna tržišta na kojima hrvatska poduzeća žele uspostaviti komercijalne odnose za rješenja za proizvodnju energije iz otpada i pametno gospodarenje otpadom. MGPO i druge relevantne agencije mogli bi provesti taj prijedlog putem javnih ustanova, državnih agencija i privatnog sektora. Očekivano vrijeme trajanja: 2 godine.
  • Pružanjem financijske sigurnosti za strane natječaje. Za javne je natječaje potrebno da poduzeća surađuju. Rješenja se oslanjaju na komplementarna tržišta te proizvode ili usluge više dobavljača. No za zajednički je prijedlog potrebno vremena i sredstava. Često je stoga potrebno da se poduzećima pruži financijska sigurnost kako bi ih se potaklo na razvoj inovativnih proizvoda za izvoz. MGPO bi (putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”) mogao koordinirati usluge i jamstva radi podmirivanja troškova sudjelovanja u inozemnim natječajima. Očekivano vrijeme trajanja: 5 godina.

KONTAKTI

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta

Ulica grada Vukovara 78
10 000 Zagreb

tel.: 01/ 6106 111

www.mingo.hr

Hrvatska gospodarska komora (HGK)

Centar za industrijski razvoj (CIRAZ)

Nova cesta 7
10 000 Zagreb

tel.: 01/ 207 80 01

www.ciraz.hr

                                       



Izrada materijala sufinancirana je sredstvima Tehničke pomoći iz Operativnog programa konkurentnosti i kohezija, iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sva prava pridržana. Izrada: ILI NET | Uvjeti korištenja