Stanje industrije

Drvni sektor pokriva mnoge povezane djelatnosti. Među ostalima, to su namještaj, stanovanje, celuloza i papir i obrti.

Hrvatska drvno-prerađivačka industrija osigurava mnogo domaćih radnih mjesta. Ova industrija zapošljava preko 27.213 osoba u izravno povezanim industrijama i bezbroj drugih u pratećim djelatnostima. Najveći dio drvno-prerađivačke industrije u Hrvatskoj je industrija drvenog namještaja. Međutim, prijeti joj opasnosti da podlegne konkurentnim globalnim pritiscima.

Proizvodnja i prerada drva važni su za prihode Hrvatske u stranim valutama. Unatoč tome što čini manje od 1 % nacionalnog gospodarstva, proizvodnja i prerada drva čini više od 8 % hrvatskog izvoza. Ove su se vrijednosti povećale za više od 31 % od 2012. godine.

Rastući strateški segmenti

Među drvnim proizvodima, namještaj ima najveću izvoznu vrijednost u svijetu. Namještaj je proizvod visoke vrijednosti, a kapitalne tehnologije i znanja potrebne za proizvodnju namještaja guraju ovaj segment u sve viši stupanj specijalizacije.

Tvrtke sve više nude prilagođeni namještaj i interijere te usluge njihove ugradnje. Prilagođeni proizvodi nadilaze puke kozmetičke promjene dizajna namještaja. Umjesto toga, oni podrazumijevaju intenzivniju sposobnost stvaranja rješenja koja su osobno prilagođena pojedinačnom kupcu. Kupac može zahtijevati namještaj koji će odgovarati sasvim određenim mjerama, prostoru, izgledu itd. Ugradnja je ključna usluga jer kupci možda nemaju vremena ni mogućnosti da kupljeno rješenje postave u željeni prostor.

Dvije su ključne vrste kupaca: (1) pojedinačni kupci i (2) komercijalni i institucionalni kupci. Pojedinačni kupci kupuju za vlastitu potrošnju. Takvi pojedinačni korisnici mogu kupiti svoj namještaj izravno od proizvođača ili od veletrgovaca kao što je IKEA. Komercijalni i institucionalni kupci uključuju niz privatnih tvrtki, organizacija i vladinih tijela. Najznačajniji kupci u ovoj kategoriji su hoteli, uredske zgrade, sveučilišta, lokalna javna nabava i trgovački centri.

„Prilagođena rješenja za interijere”

Strateški segment „prilagođenih rješenja za interijere” Hrvatskoj je posebno zanimljiv. U ovom rastućem strateškom segmentu, tvrtke nude po mjeri izrađen drveni namještaj i panele te sofisticirane usluge potrebne za ugradnju u interijere komercijalnih i institucionalnih zgrada. Komercijalni kupci sve više traže tvrtke koje mogu dizajnirati njihove interijere, za njih izraditi drvene panele i namještaj po mjeri, a zatim opremiti njihove prostore proizvodima pripremljenim posebno za njih. To posebno vrijedi za ugostiteljstvo i maloprodaju luksuzne robe jer zahtijevaju rješenja za interijere kako bi njihove robne marke istakli na tržištu.

Strateški segment „prilagođenih unutarnjih rješenja“ predstavlja tržište pravovremenog („just-in-time”) poslovanja. Budući da rješenja za interijere nisu primarna djelatnost tih komercijalnih kupaca, potrebno je minimizirati upravljanje višestrukim dobavljačima namještaja i izvođačima. Štoviše, datumi otvaranja trgovina i hotela često stavljaju značajan pritisak na komercijalne kupce. Potreba za pravovremenom usklađenošću ovakve povezanosti sposobnim izvođačima poslova ugradnje namještaja daje pregovaračku prednost.

Komercijalni kupci žele puno drvo. Komercijalni i institucionalni kupci usredotočeni su na trajnost rješenja jer tijekom uporabe ti proizvodi budu izloženi velikim korištenjem. Štoviše, mnogi modno osviješteni kupci žele izgraditi luksuzni identitet brenda kao što su „bogati“, „rustikalni“, „muški“, „udobni“, „prirodni” ili „tradicionalni”. Tvrdo drvo je izdržljivije i rjeđe od ostalih vrsta drveta, što doprinosi tome da ga se doživljava kao ekskluzivan proizvod. Zahvaljujući tom svojstvu, segmenti unutarnjeg uređenja smatraju ga poželjnijim.

Kako učiniti da Hrvatska bude konkurentna?

Na kojem je mjestu lanac vrijednosti najslabiji?

U Hrvatskoj nedostaje nekoliko presudnih aktivnosti u lancu vrijednosti strateškog segmenta „prilagođenih rješenja za interijere”:

• Kupcu prilagođena obrada i završna obrada. Tvrtke u Hrvatskoj su se orijentirale na tradicionalnu proizvodnju namještaja. Nedostaju im znanje, kapital, strojevi, osoblje i prilagodljivost potrebne za prilagođavanje dizajna i ugradnju.
• Istraživanje, razvoj i inovacije. Hrvatska nema institucionalne mehanizme kojima bi potakla istraživanje, razvoj i inovacije. Te su aktivnosti potrebne kako bi se razvile sposobnosti potrebne za izgradnju proizvodnih sustava koji bi bolje odgovarali na potrebe komercijalnih i institucionalnih kupaca.
• Vještine ugradnje i popravaka. Teško je naći radnike obučene za stolarske poslove, obradu drva, unutarnje uređenje ili građevinu. Onih nekoliko poduzeća koja pružaju usluge ugradnje svoje osoblje obučavaju interno. Interna obuka je skupa, a upravljanje projektom zahtijeva povećano ulaganje znanja i napora na koordinaciji. Hrvatska mora razviti brojniju populaciju radnika s vještinama.
• Certificiranje složenijih radnji. U Hrvatskoj nedostaju vještine složenijih radnji u primarnoj preradi i sušenju. Uvođenje, prilagođavanje i primjena klasifikacije po kvaliteti s ciljem zadovoljavanja potreba sektora unutarnjeg uređenja bi smanjilo nedovoljne tržišne informacije i povećalo učinkovitost lanca vrijednosti.

Područja za reformu

Određeni aspekti ekosustava u tom sektoru ograničavaju konkurentnost Hrvatske u rastućem strateškom segmentu „prilagođenih rješenja za interijere”.

Dostupni resursi

Hrvatska opskrbljenost visokokvalitetnim prirodnim resursima je rascjepkana i neučinkovita. Približno 2,6 milijuna hektara zemlje u Hrvatskoj je pod šumom. Od toga je 500.000 hektara u privatnom vlasništvu i to se dijeli na skoro 600.000 vlasnika. Ove šume u privatnom vlasništvu čine 12,5% drvne zalihe. Tvrtka u državnom vlasništvu, Hrvatske šume, posjeduje preostalih 2 milijuna hektara.

Produktivnost rada je niska. Između 2000. i 2014. produktivnost je porasla za samo 20 %, dok je stvarna plaća porasla za više od 70 %.

Strukovno obrazovanje i obuka mogu se na bolji način uskladiti s potrebama drvne industrije. Srednje škole neadekvatno pripremaju maturante za poslove u realnom sektoru. U Hrvatskoj postoje neke tehničke srednje škole i ustanove za strukovna usavršavanja u industriji proizvodnje i obrade drva. Međutim, kurikulum nije dovoljno napredan. Maturantima nedostaje stručne prakse i iskustva.

Pristup financiranju je otežan. Ulazak u strateški segment „prilagođenih unutarnjih rješenja” zahtjeva ulaganje kapitala. Najveći problemi financiranja u drvnoj industriji odnose se na dugoročna financiranja modernizacije strojeva.

Strategija, struktura i rivalstvo

Sudjelovanje je ograničeno, a suparništvo je nisko. Nekolicina uspješnih hrvatskih tvrtki počelo je sudjelovati u strateškom segmentu „prilagođenih unutarnjih rješenja”. Međutim, one ne mogu odgovoriti na zahtjeve tržišta i često moraju odbiti poslovne ponude zbog ograničenog kapaciteta proizvodnje.

Suradnja je rijetka. Premalo je formalnih mehanizama suradnje za povezivanje tvrtki u strateškom segmentu „prilagođenih unutarnjih rješenja”. Kapaciteti i koordinacija su raspršeni, a uspješne tvrtke natječu se u razdvojenim i zatvorenim cjelinama.

Sudjelovanje nije uređeno u klastere. Uvrštavanje u klastere bi bilo izuzetno korisno za konkurentnost države u segmentu „prilagođenih unutarnjih rješenja”. To bi lokalne tvrtke snažno potaklo na uvođenje inovacija i unapređivanje. To također stvara okruženje u kojem tvrtke lakše dijele svoje vještine. Nadalje, suradnja i partnerstvo mogu pomoći hrvatskim tvrtkama da zajednički uđu na zahtjevnija inozemna tržišta.

Povezane i popratne industrije

Tvrtke koriste zastarjelu opremu. Hrvatska nema dovoljnu infrastrukturu i stručnost za modernu mehanizaciju. Za aktivnosti koje uključuju gotove ili poluproizvode sve je važnije imati najmodernije industrijske strojeve. Najmoderniji strojevi uključuju kompjuterizirane alate za rezanje u 5 osi i strojeve za 3D ispis. Da bi se takvi strojevi, softveri i upravljački sustavi ugradili u proizvodne linije, nužno je raspolagati stručnim industrijskim znanjima. Povrh toga, radnicima koji koriste takve strojeve potrebno je usavršavanje.

Tvrtke ne znaju koje strojeve kupiti, kako njima rukovati, ili u koju svrhu. Postoje brojni natječaji javne nabave i programi namijenjeni pomoći hrvatskim tvrtkama u kupnji modernih strojeva. Međutim, tvrtke prvo moraju svoje usmjerenje okrenuti prema boljem poslovnom modelu (kao što je prodaja institucionalnim kupcima). Tek tada mogu razborito ulagati u strojeve kako bi proizvodili bolje proizvode.

Hrvatske tvrtke koje se natječu u segmentu „prilagođenih unutarnjih rješenja” teško pronalaze domaće dobavljače metala, plastike i ostalih ulaznih sirovina. Učinkovita opskrba visokokvalitetnim ne-drvenim materijalima važna je za razvoj hrvatskih tvrtki.

Državne vlasti

Hrvatska rasipa vrijedno tvrdo drvo. Oko 85 % hrvatskog oblog drva je tvrdo drvo. Međutim, velik dio tvrdog drveta se obrađuje nepravilno. Hrvatske šume (državno poduzeće za gospodarenje šumama) nameće de facto ograničenja na prodaju i nabavu sirovog drva. Uz ostalo, ovakvo narušavanje djelovanja slobodnog tržišta prisiljava pilane da rade na kapacitetima koji su premali za pridržavanje pravilnih procesa sušenja. Posljedica toga je da velik dio sirovine koje ovaj sektor proizvodi biva oštećen. Time se većina hrvatskog tvrdog drveta spaljuje, pretvara u kompozitno drvo male vrijednosti, ili prodaje kao građa za manje zahtjevne namjene u građevinarstvu.

Preporuke

Hrvatska bi mogla poboljšati svoj položaj u rastućem strateškom segmentu „prilagođenih rješenja za interijere” tako da:

• Organizira natjecanje i time omogući tvrtkama koje se bave tradicionalnom obradom drva da dizajniraju i opremaju interijere. Taj bi prijedlog moglo provesti Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (MGPO) (putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”) na temelju financiranja u obliku nagrade. Očekivano vrijeme trajanja: 2 godine.
• Upotrijebi fond za usvajanje tehnologije na razini tvrtki za nabavu naprednih strojeva za rezanje kako bi proizvodne linije bile modernizirane i sposobne za precizno rezanje i prilagođenu proizvodnju. Taj bi prijedlog proveo MGPO (putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”) na temelju sustava dodjele bespovratnih financijskih sredstava. Očekivano vrijeme trajanja: 7 – 10 godina.
• Uspostavi tehnički centar za pomoć u usavršavanju i širenju znanja. Potreba za usavršavanjem najvažnija je u području napredne tehnologije proizvodnje. Taj bi prijedlog moglo provesti MGPO, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava te druga nadležna ministarstva (putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”). Očekivano vrijeme trajanja: 10 godina.
• Izgradi certifikacijski centar. MGPO bi mogao izgraditi kapacitet za ispunjavanje i dobivanje certifikata (putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”) na temelju sustava dodjele bespovratnih financijskih sredstava. Očekivano vrijeme trajanja: 6 godina.
• Pružanje poslovnog mentorstva u inovacijama, prepoznavanju prilika, percepciji rizika, poduzetništvu i profesionalnom umrežavanju. Taj bi program mentorstva mogli provesti MGPO (s pomoću Europske banke za obnovu i razvoj, EBRD) ili Hrvatska gospodarska komora (putem programa tehničke pomoći) na temelju dodjele bespovratnih financijskih sredstava. Očekivano vrijeme trajanja: 2 godine.
• Liberalizira politiku javnih nadmetanja u šumarstvu. MGPO i druge relevantne agencije mogle bi provesti tu reformu putem javnih ustanova i državnih agencija. Očekivano vrijeme trajanja: 3 godine.
• Pomaže tvrtkama da postanu konkurentne na stranim nadmetanjima. Troškovi povezani s intenzivnim, riskantnim dijalozima o dizajnu koji prethode prodaji u strateškom segmentu „prilagođenih unutarnjih rješenja” su veliki. Pažljivo strukturirana jamstva uvjetovana uloženim troškovima i ne dobivenim ugovorima mogla bi motivirati tvrtke za ulazak u ovaj segment. MGPO bi (putem fiducijarnog provedbenog tijela „2. razine”) mogao koordinirati usluge i jamstva radi podmirivanja troškova sudjelovanja u inozemnim natječajima. Očekivano vrijeme trajanja: 5 godina.